Dinko Šakić-zapovijednik logora Jasenovac
U zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj u nedjelju u 22.56 sati u 87. godini života preminuo je Dinko Šakić.
Šakić je 1998. godine osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu od 20 godina zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom. Proglašen je krivim zbog kršenja međunarodnih pravila ratovanja, između ostalog, zbog naređivanja smaknuća, mučenja i nehumanog postupanja prema civilima. Tereti ga se da je 21. rujna 1944. godine osobno ubio skupinu od 20 zatvorenika, te za smaknuće još četiri zatvorenika. Kaznu je započeo služiti u najvećem hrvatskom zatvoru Lepoglavi. Također je poznat kao desna ruka Ante Pavelića.
Prijateljstvo s Luburićem i početak rada u Staroj Gradiški i Jasenovcu
Šakić je rođen 1921. godine u okolici Imotskog, a po zanimanju je trgovac tekstilom.
Početak Drugog svjetskog rata Šakić je s obitelji dočekao u Bosanskom Brodu, gdje se oženio Nadom Luburić, polusestrom ustaškog pukovnika Vjekoslava Luburića iz III. ureda Ustaške nadzorne službe kojem je nadležnost bila organizacija i upravljanje logorima.
Uz dobre novonastale veze s obitelji Luburić, Šakić je započeo svoj uspon do samog vrha ustaške hijerarhije. Prvo je postavljen za pobočnika zapovjednika logora u Staroj Gradiški, a od 1942. do 1944. godine bio je upravitelj logora Jasenovac.
Bijeg u Argentinu
Nakon rata, Šakić sa suprugom bježi u Argentinu gdje mijenja ime u Ljubomir Sakic Bilanovic. Supruga Nada u Argentini mu je rodila troje djece, kojima je krsni kum bio ustaški vođa Ante Pavelić.
Nakon političkih trzavica u Argentini, Šakić 1956. godine odlazi u Španjolsku, gdje ponovno susreće starog prijatelja Vjekoslava Luburića i postaje njegov suradnik.
Šakić se 1959. godine ponovno vraća u Argentinu, gdje boravi sve do uhićenja 1998. godine.
Zločinom se hvalio u intervjuima
Naime, Šakić je za vrijeme boravka u Južnoj Americi počinio dvije velike greške. Prvu je učinio za vrijeme posjeta predsjednika Franje Tuđmana hrvatskom iseljeništvu u Argentini 1995. godine.
Tada je Šakić dao intervju novinarki Aleksi Crnjaković u kojem se pohvalio svojim djelima dok je radio u logorima, te je izjavio kako bi sve to, ako bi trebalo, učinio ponovno.
Tri godine nakon toga, poslije još jednog Šakićevog intervjua na argentinskom Kanalu 13, istražitelji Centra Simon Wiesenthal krenuli su u istragu njegovih zločina počinjenih u Jasenovcu.
U zatvoru počeo pisati knjigu memoara 'S Poglavnikom u Alpama 1946.'
Ubrzo je uhićen u Argentini, a 18. lipnja 1998. godine izručen je posredstvom Interpola u Hrvatskoj. Smješten je u zagrebački zatvor u Remetincu, a ekspresno mu je održano prvo ročište na Županijskom sudu u Zagrebu. 
Šakić se na sudu branio šutnjom, a sudac mu je odredio maksimalnu zatvorsku kaznu od 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom, a također je proglašen krivim zbog kršenja međunarodnih pravila ratovanja, naređivanja smaknuća, mučenja i nehumanog ponašanja prema civilima. Utvrđeno je da je Šakić logoraše izgladnjivao, ubijao i mučio na razne načine, a tereti ga se da je 21. rujna 1944. godine osobno ubio 20 zatvorenika, kasnije još četiri.
Kaznu je počeo služiti u kaznionici u Lepoglavi, a 2001. godine Šakić je premješten u Zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj ulici. Špekuliralo se da nije prebačen zbog bolesti u tu bolnicu, već zbog pisanja knjige memoara s radnim naslovom 'S Poglavnikom u Alpama', za koje nije imao uvjeta u Lepoglavi.
—————
