RAZVOJ KULTURE U DOBA NARODNIH VLADARA

Pismo i jezik u Hrvata

Glagoljsko pismo prisutno je u kulturnoj i religioznoj povijesti slavenskih naroda, ali je u Hrvata zbog specifičnog geopolitičkog položaja Hrvatske i Dalmacije odigralo posebnu ulogu. Najstariji sloj glagoljske pismenosti hrvatskog naroda čini duhovna književnost Bizanta prevedena na slavenski jezik, ali Hrvati već vrlo rano prihvaćaju i sličnu produkciju latinske duhovnosti i kulture, zbog čega ćirilometodska baština s vremenom doživljava značajne promjene. Iz hrvatske su glagoljaške književnosti očuvana brojna literarna djela namijenjena duhovnom krugu elite glagoljaške orijentacije. Narod je u vrijeme tadašnje opće rasprostranjene nepismenosti svoju religioznost ostvarivao u okružju bratovština uz svećenike glagoljaše, koji se po svome društvenome položaju nisu znatno razlikovali od naroda.Najpoznatiji spomenik pisan hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom predstavlja Bašćanska ploča nastala oko 1100 godine. Taj je spomenik zapis u kamenu darovnice kralja Zvonimira samostanu Sv.Lucije  u Baškoj na  otoku Krku.             

Hrvati su već vrlo rano prihvatili i latinicu kao svoje pismo, pa su i najznačajniji hrvatski ranosrednjovjekovni spomenici,kodeksi,te povelje i kartulari samostana,pisani latinskim jezikom i pismom. Naš najstariji sačuvani kodeks predstavlja Splitski evanđelistar, vjerojatno s kraja VIII. ili početka IX. stoljeća, pisan na pergameni vrlo dobre kvalitete.
 

Da je u nas bilo i posebno vrijednih kodeksa, na kojima se pisalo zlatnom ili srebrnom bojom, svjedoči podatak iz sačuvane isprave kralja Zvonimira kojom papi poklanja samostan u Vrani sa svim crkvenim priborom i jedan evandelistar »pisan srebrom«.
Žarišta hrvatske kulture i pismenosti na latinskom jeziku bili su benediktinski samostani. Važnošću i brojem prevladavali su samostani uz obalu, od kojih su uz samostan Sv. Krševana u Zadru, u kulturnoj povijesti važni i zadarski samostan Sv. Marije, Sv. Mihovila u Kloštru iznad Limske Drage, Sv. Marije u Solinu, te Sv. Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu.
Pored latinice i glagoljice,kasnije u uoprabu ulazi i ćirilica,pa se u hrvatskome prostoru tijekom srednjeg vijeka koristila čak tri pisma.Samostanski su arhivi čuvari najstarijih dokumenata hrvatske prošlosti,od kojih posebno treba istaknuti Kartular samostana Sv.Marije,Sv.Krševana u Zadru i Supetarski Kartular,koji donosi važne obavijesti o nekim hrvatskim vladarima.Poseban dio latinske pismenosti u Hrvata čine natpisi hrvatskih vladara i dostojanstvenika u kamenu,koji istevremeno predstavljaju i prava umjetnička djela predromaničke skulpture i važan materijalni povijesni izvor za to razdoblje.Krstionica kneza Višeslava predstavlja jedini sačuvani spomen imena tog kneza.Dok su natpisi hrvatskih knezova dokaz njihove aktivnosti u građenju,obnavljanju i ukrašavanju crkava.Jedan od najljepših tekstova uklesanih u kamenu nedvojbeno je natpis sa sarkofaga kraljice Jelene.
 

Natpis sa sarkofaga kraljice Jelene 10.st.

u ovom grobu počiva slavna jelena, žena kralja krešimira, majka kralja stjepana držislava. donijela je mir kraljevstvu...."

Krstionica kneza Višeslava,također sa znamenitim hrvatskim pleterom

Latniski tekst sa krstionice:

HEC FONS NEMPE SUMIT INFIRMOS, UT REDDAT ILLUMINATOS. HIC EXPIANT SCELERA SUA, QUOD DE PRIMO SUMPSERUNT PARENTE, UT EFFICIANTUR CHRISTICOLE SALUBRITER CONFITENDO TRINUM PERHENNE. hOC IOHANNES PRESBITER SUB TEMPORE VUISSISCLAVO DUCI OPUS BENE COMPOSUIT DEVOTE, IN HONORE VIDELICET SANCTI IOHANNIS BAPTISTE, UT INTERCEDAT PRO EO CLIENTULOQUE SUO.

Prijevod:

Ovaj izvor naime prima slabe, da ih uccini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zloccina ssto su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu krsschani spasonosno ispovijedajuchi vjeccno Trojstvo. Ovo djelo pobozzno uccini svechenik Ivan u vrijeme kneza Visseslava, i to u ccast sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova sstichenika.

Glagoljica

Uglata(hrvatski oblik glagoljice)



Obla




Neki Hrvatski spomenici u kamenu pisani glagoljicom

            Ovdje se spominje Hrvatsko ime(...VATSK),drugi dio spominje Zvonimira(ZV'NIM...)

Kninski fragment 11/12.stoljeće


Nadgrobna ploča,1518


Glagoljski natpis iz Bužima


Glagoljski natpis s vrlo kultiviranim slovima, iz Bužima pored Bihaća u zapadnoj Bosni (tj. iz Turske Hrvatske), spominje knezaJurja Mikuličića, koji je izgradio utvrdu Bužim protiv Turaka; natpis među inim spominje da "U nu vrime va vsei hrvatskoj zemlji boljega čovika ne biše..."






Plominski natpis je urezan u kameni reljef na crkvi sv. Jurja starog u Plominu. Ovaj se natpis datira u 11. stoljeće.




U pločniku crkve sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku, u crkvi kojoj je pripadala i Bašćanska ploča, nađena su četiri ulomka ploče. Ulomak koji je na ovoj stranici se danas čuva u Povijesnom muzeju Hrvatske u Zagrebu. Drugi je netragom nestao još prije 1879. godine iz crkve sv. Lucije u Jurandvoru. Godine 1957. je Branko Fučić našao još dva ulomka




Krčki natpis 11.st.



Grdoselski ulomak,17.stoljeće






Humski grafiti,Istra 12.st





Senjski natpis, 1330.g.



Dubrovnik,glagoljski fragment, 1060. konavala (ponta oštra prevlaka) ,
najjuži glagoljski natpis



Glagoljski natpis na senjskoj katedrali sv. Marije iz 1543

Vatikanska apostolska knjižnica, najstariji poznati hrvatski glagoljski misal



Misal kneza Novaka 1368



Reimski evanđelistar 1395



Glagoljski zapis Jurja iz Slavonije,1400.



Berlinski misal,1402.

Evo i dio teksta:

Vime hubrstovo, amen. Ljet Gospodnjih 1402. ja umaleni Bartol, komu je zemlja mati, grob hiža, bogatastvo grisi, pisah sije knjigi dobru mužu, popu Vlku, sinovcu gospodina Vitja, opata koprivskoga, v vrime gospodina i oca v duhovnom gospodina Bonifacija pape Šestoga i v vrime Žigmunta, kralja ugrskoga, i v vrime gospode krbavske Budislavić i Pavlović. I si više rečeni Vlk pop, po svitu i nauci svoga strica, plati te knjigi 16 zlatih, vredno i pravo, kako muž dobr, i više cine počteni dar. Zato prosimo vas, služitelji Hrstovi, molite Boga za onih ki su učinili ko preporučenje v te knjige kim blagom, a, mene za niko omršenje ne klnite prez koga ni, zane ne pisa Duh Sveti na ruka grješniča. Više rečeni Vlk imiše tada ot popovstvi 4 ljeta."




Ročki misal ,1497.

Dio teksta:

1497. miseca oktebra dan 6. kada ja pop Grgur iz Senja prenesoh sije knjigi crikvi svetoga Bartolomjeja v gradi Roči budući farman tu gospodin Ilija z Bribira i gospodin Simun Greblić, a starješina Ivan jJelenić crikveni. Bog nam pomagaj i vsim pravo vernim. Amen. 



Beramski ili Ljubljanski misal
 Na jednom od dodanih listova, plovan v Berme Martin Milohanić zapisao je 6. srpnja 1596. da va to vreme i to leto vazeše Senjani Klis i ubiše vragi naše i opet vazeše Klis."




Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića 1404.,
jedna od najljepše iluminiranih hrvatskih knjiga uopće



Misal koji se čuva u New york-u 1400-1410,.
Zadarsko ili Ličko područje



Misal vrbnički 1. (pisan u Senju), 1456.



Misal po zakonu Rimskog dvora iz 1483.,
prva hrvatska tiskana knjiga (inkunabula)



Kolunićev zbornik,1486.

Dio teksta:
Va ime Isuhrstovo, amen. Ljet Gospodnjih 1486. miseca ijuljeja dan sedmi bi dosvršenije knjig Svetago Brnardina. Ja, gospodin Levnardo, plemenem Doljanin položih učiniti svitlo delo, ko bi bilo na službu Božju i svete crikve, za grihi moje, i pisah sije knjige mojim blagom čistim... I tada biše pšenica v Otočci po pet a proso po pet beči, zač biše dobra letina. I ošće vas molim, gospodo redovnici i žakni da se spomenete na pritču ovu da je knjigam teško priti, igdo knjige počtuje, daje knjigami počtovan... I se knjige i siju rubriku pisah ja Broz, žakan budući v redu evanjelskom, z Bužan od Kacitić z Dubovika, plemenem Kolunić... i pisah v istinu te knjige počtovanu mužu gospodinu Levnardu, vikaru gatanskomu, v njega hiži side, a za moju plaću... "





Prvi Novljanski brevijar,1496.



Petrinićev zbornik ,1503.

Dio teksta:
Az jesam gredući po vrti prekrasni zbirajući najlipli cvijet... i hoću da tomu momu malu sabraniju bude ime Cvijet vsake mudrosti. I ako niko zgrišenje v tom jest, i mnju da, ni prež njega, prosu onih ki budu tu čtali da narede i naprave moje zgrišenje njih mudrostiju...

Ja mnogo grišni pop Tomas Petrinić, z Banja dvora z Bužan, plemenem Stupić, poćtovanomu redovniku, gospodinu Matiji Gašćaninu, ki tada biše držitel crikve svete Marije v gradu Jelovici i arhiprvad brinjski. I bih plaćen za pismo knjig sih dukate tri, ča im bi cena, i vrh toga mi počteno učini, a ja njemu ispisah... a dopisah je side v Banji dvori na ljet Gospodnjih 1503, miseca dektebra na dan"



Tkonski zbornik,16.stoljeće

Dio teksta:
Spasi, Marije, tvojih vernih, izbavi nas ot tug neizmernih, kimi Isus, sin Tvoj, priti, ne daj mu nas pogubiti. Nebo i zemla na nas tuži, meč, glad, smrt nas vsud ukruži, a uteć famo nimamo, nere k Tebi, Marije, samo.




Preslik rukopisnog prijevoda biblije Bartola Kašića, Dubrovnik, 1630.Pisano latinicom.




Vrbnički(Krčki) statut 1388.




1495, 5. lipnja, Brinje
Knez Ivan Frankapan daruje samostanu sv. Spasa kod Senja selo Mali Prokičci



1089, 8. rujna, kod Šibenika
Hrvatski kralj Stjepan II. potvrđuje darovnicu kralja Zvonimira samostanu sv. Benedikta u Splitu za zemljište Pusticu u Lužanima



1350, 17. listopada (prijepis isprave od 19. travnja 1273)
Zaključci Sabora Kraljevine Slavonije održanog u Zagrebu 1273. koje je potvrdio ban Matija. Najstariji sačuvani saborski zapisnik u prijepisu Čazmanskoga kaptola.

Glagoljska početnica za djecu iz 1527.




Glagoljska stranica iz rukopisa krstjanina Radoslava 1443-1461



Odobrenje uporabe glagoljice senjskom biskupu Filipu 1248.g.



Kožljačko - mošćenički razvod (Istra), 1395