Seoba Hrvata u današnju domovinu

Priča zabilježena mnogo kasnije kao narodna tradicija govori da su Hrvati doselili predvođeni s petero braće i dvije sestre u provinciju Dalmaciju, zatekli tamo Avare i nakon što su ih porazili, zavladali su tom zemljom. Sačuvao ju je bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (913- - 959) u svome djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom), važnom pisanom izvoru za hrvatsku povijest ranoga srednjeg vijeka.Malobrojni pisani povijesni izvori pružaju kontra diktorne podatke, pa se ne zna točno vrijeme doseljavanja Hrvata. Doselili su najvjerojatnije u prvoj polovici VII, stoljeća i naselili prostor kasnoantičke provincije Dalmacije. Na osnovu malobrojnih pisanih izvora i arheoloških nalaza proces doseljavanja ipak se može rekonstruirati na sljedeći način. Nakon Što je car justinijan I. povukao bizantsku vojsku s Dunava, počeli su Avari i Slaveni provaljivati na bizantski teritorij.O njihovim provalama u Dalmaciju pišu bizantski pisci poput Prokopija, Teofilakta Simokate i drugih. Do kraja VI. stoljeća cijeli se Balkanski poluotok našao pod vlašću Slavena i Avara. U tim su provalama stradali stari rimski gradovi. Doseljeni su Slaveni priznavali avarsku vlast, iako na prostoru južno od Save avarskog naseljavanja nije bilo,
Nakon poraza Avara i Slavena pod zidinama Carigrada 626.godine opala je moć Avara, a avarsko-slavenski se savez raspao. Negdje u to vrijeme sa sjevera doseljavaju Hrvati. Naselili su prostor od Istre na sjeveru do Cetine na jugu, a u unutrašnjosti do Kupe i porječja rijeke Vrbasa. Tijekom vremena hrvatsko se ime postupno širilo. Pred ranije doseljenim Slavenima veliki je dio starosjedilačkog stanovništva izbjegao u Italiju ili se klonio u utvrđene gradove na obali poput Zadra,Trogira  i utvrđene Dioklecijanove palače, te na otoke uz obalu. U vrijeme doseljavanja Hrvata i posljednji su stanovnici napustili već gotovo opustjelu Salonu.Dio starosjedilačkog, kao i doseljenog, stanovništva povukao se u teže pristupačna brdovita područja gdje se  prije počeo baviti stočarstvom, To će stanovništvo kasnije biti nazvano vlasima. Ponegdje je dolazilo do sukoba sa starosjediocima, dok su se drugdje Hrvati mirno naseljavali u njihovu susjedstvu. Romansko stanovništvo koje nije izbjeglo, ranije doseljeni Slaveni, a potom i Hrvati, većinom su ostavljali na miru i dopuštali mu da nastavi održavati svoje kršćanske crkve. Ubrzo po doseljenju Hrvata započeo je proces njihova stapanja sa zatečenim stanovništvom